Preneseno iz časopisa Walter od 29.05.2002.
Sasvim osobno
Ovo što je od države BiH i odanih građana iz 1992. godine još ostalo, zaslužuje komentar OHR- ovog političkog procesa protiv podpredsjednika SDA i od strane same osobe, jer su ovakvi procesi naznaka budućnosti, ne samo jednog čovjeka i jedne stranke nego i svih nas. Obuhvaćeni su i brojni demokratski izabrani funkcioneri najveće stranke bošnjačkog naroda, a javnost je već otupila na ustaljeni progon oficira, policajaca, ratnih predsjednika općina, boraca i mnogih drugih istaknutih učesnika odbrane države koja nam nestaje. Mnoge su bitne činjenice javnosti ostale nedorečene, skrivene. Prevagnula je smutnja. Nameću se neka pitanja. Koje su pravne osnove neformalnih akcija OHR-a? Što će za građane i njihove demokratski izabrane lidere biti pravne i društvene posljedice ako se provode procesi bez čistog pravnog osnova? Indikativno je da visoki predstavnik Wolfgang Petritsch u ovom i sličnim slučajevima kršenja prava, svoje odluke ne potpisuje nego traži od žrtava da same sebi presude pristankom na svaku pripisanu im personalnu krivicu. OHR tako daje i neformalni nalog za samoinkriminaciju – čime krši temeljne principe prava i ljudskih sloboda. Sve je obuhvaćeno krovnom formulacijom – “borba protiv antidejtonskih snaga”.
Kerberi Daytona
Da li je predmet OHR – ovog treniranja strogoće samo Edhem Bičakćić – koji se godinama kretao unutar dejtonskih zidova – ili je, pak, konačno jasno da OHR pred izbore šalje jasnu poruku svima nama koji bi se mogli usuditi da stavimo dejtonski projekt pod znak pitanja? Nije li konačno jasan projekt dobrovoljnog zaustavljanja, diskontinuiteta Republike BiH, uz potpunu legalizaciju RS – oprane od svih atributa zločina bošnjačkom uzdignutom rukom i spuštenom glavom u dejtonskim parlamentima?! Da li javnost, da li SDA, vidi šta su građani BiH platili i šta će plaćati, ako se SDA i neke druge stranke i dalje budu pretvarale da ne vide stvarni cilj ucjene: Ili totalna podrška Dejtonu ili vas nema na izborima? Zvanično, postoje i dokumenti OSCE – a (Uputa glavnog suca Izborne apelacione podkomisije, Charlesa E. Erdmana od 9.11.2000.), da je kritika Dejtonskog ustava legalan politički stav. Nasuprot tomu, nezvanično imamo Petritscheve ucjene svima koji žele izaći na izbore – da moraju prihvatiti Dajton u cjelini, kao i sve što nam se u ime Daytona ovde radi, bez prigovora. Nije ni HDZ na udaru zbog navodnog trećeg entiteta (njihove rezervne ponude), nego zbog glavnog zahtjeva koji glasi: BiH bez entiteta. Upravo je to mogući razlog zašto W. Petritsch, kao institucija, tj. kao visoki predstavnik, ne želi zahtjev za ovim personalnim smjenama potvrditi svojim potpisom. Radi formalno pravnih zahtjeva, visoki predstavnik koji tzv.evropskim direktorima želi sve procese u BiH – pa i ovakve političke egzekucije – predstaviti kao pravno čiste – navodnu slobodnu volju same žrtve. Nepoželjno je ostaviti trag na papiru da je OHR primjenio pritisak, diktirao kadrovsku politiku političkim strankama – pogotovo strankama u Bošnjaka. Naime, za nastanak Republike BiH i de jure, nije dovoljno mudrost da Bosne nema ako je Srbi i Hrvati neće, već se traži pristanak Bošnjaka. Međutim, pošto su države nadnarodne kategorije, za nestanak jedne države potreban je legalni proces koji građani BiH vide kao daytonski proces. Za katastrofalne posljedice, depopulaciju, pauperizaciju i nastavak genocida naravno treba “individualizirati” da bi se sam projekt spasio. Od SDA se traži da učestvuje u projektu legalizacije velikosrpskog osvajanja i genocida. Već je pri kraju višegodišnji proces u kojem je nametnut i ostvaren pravni paravan slobodne volje osobe, stranke ili institucije. Visoki predstavnik je od žrtve zahtjevao (i dobio) samouništenje. Stoga sada, kada je pri kraju, nije spreman riskirati da mu bilo podpredsjednik SDA, bilo neko drugi, taj uspjeh ugrozi. Koje ćemo posljedice trpjeti mi i naša djeca, ako prihvatimo pravnu osnovu afričkog bantustana? OHR je svojim kanalima tražio takvu smjenu u kojoj će podpredsjednik SDA podnjeti ostavku. Kada je Glavni odbor SDA zatražio ovaj dobrovoljni čin, jedina je ispravna reakcija podpredsjednika da od stranačkih lidera zatraži Petritschov potpis na taj zahtjev, a ne da taj prljavi posao za njega obavlja Glavni odbor SDA. Pošto ostavka implicira i priznanje neke krivice dobrovoljna ostavka nikako i nije dolazila u obzir, jer za nju validnih argumenata o krivici nema. Da se barem od Petritscha dobilo potpisano naređenje Bošnjaci bi imali pisani trag da je OHR vodio kadrovsku politiku bh stranaka i tako uveliko odredio ishod izbora i mnogih drugih procesa. Takve je agresivne intervencije visoki predstavnik činio tokom cjeloga svog mandata; sjetimo se izbora 2000 … Izbornog zakona 2001 … Presude Ustavnog suda BiH 2002 …
Po receptu Josifa Visarionoviča
Pismo visokog predstavnika nije stiglo, nego mu je i dalje odobrio i olakšao nastavak prevare koja i ovako nelegitimno eliminiranje kadrova stavlja u domen odgovornosti stranke, pa i samih ciljanih žrtava. Bio je to ujedno i zahtjev da ciljani lider bez pogovora prihvati zloglasne metode samokritike iz Staljinovih partijskih sudnica. Čak i među nekim učenim ljudima vlada pogrešno mišljenje da totalitarni režimi pristupaju uništenju osobe bez zadrške. Naprotiv, i diktatori traže pristanak, dobrovoljnu ostavku, pa i kajanje. Zašto, recimo, Staljin nije osobe kojima je namjenio eliminaciju iz političkog života, odmah slao na robijanje, u progonstvo ili smrt? Zašto je od njih prvo zahtjevao da podnesu ostavku, priznaju pogreške, pokažu kajanje, podnesu žrtvu za narod? Zašto niti Staljin, niti Inkvizicija, niti ostalne totalitarne strukture nisu odmah eliminirale ciljane osobe? Zašto su ih prvo čak i molili, zatim ubjeđivali pa onda ucjenjivali, a na kraju i danima mučili u zatvorima da dobiju potpisanu ostavku i priznanje? Zato što i totalitarne institucije prepoznaju korisnost akta samouništenja. Svaki častan čovjek stavljen pod ovakav sramni pritisak duguje svom narodu, stranci, a svakako sebi, svojoj familiji i prijateljima, da odbije ovaj zahtjev za priznanje i dobrovoljnim odstupanjima. Moralni i pravni minimum je bio da podpredsjednik odbije pomoći ovo mješanje OHR-a u politički život BiH putem eliminacije kadrova iz nepoželjne struje u SDA. Stoga i nije bilo ostavke nego je Glavni odbor SDA svog podpredsjednika razriješio dužnosti uz argumentaciju da se ta vanredna mjera temelji na naredbi Izborne komisije. Naredbu je potpisala g. Lidija Korać. Ne postoje pravno utemeljeni razlozi za vanredne mjere koje su u stranci poduzete. Nisu provedene pravne procedure koje bi uključivale dokaze, odbranu, presude, na osnovu kojih bi se vanredno razrješenje moglo izvršiti. U svjetlu navedene istine, zlurado i neuko su djelovale neke medijske natuknice, pa i pogrde, o navodnoj borbi za vlast. Podpredsjednik SDA nije sam sebe izabrao. Nije postavljen pučem, vojnim udarom, naredbom, ucjenom, uplatom, prevarom, prinudom, molbom – nego na osnovu statutom demokratski definirane procedure, prema legitimno izraženoj volji članova stranke, delegata Trećeg kongresa SDA. Izbor su članovi, delegati stranke, učinili na osnovu zasluga i profila predložene osobe. Kandidat je samo mogao pristati ili ne pristati na kandidaturu. Pojedini novinari trebaju konačno naučiti da parlamentarna demokracija jeste borba za vlast – po definiciji. Negativne konotacije te kovanice su eventualno primjenjive tek ako borba nije regularna, što u izboru podpredsjednika SDA nije bio slučaj. Neregularnost je prisutna tek u ovom razrješenju, što su isti novinari selektivno zaboravili ispitati.
Naše ruke (ni)su čiste
Tako se dogodilo da su Petritsch i OHR ostali čistih ruku pri donošenju mnogobrojnih zakona i odluka suprotnim suverenim dostignućima Evrope i svijeta. Ko može kriviti Petritscha, npr., zato što je etnički podjelio Bosnu i Hercegovinu u dvije izborne jedinice (dvije države), što je etnički podijelio i TV BiH (dvije državne TV) i još razorio mnogo toga drugoga, kada su to, u stvari, učinuli naši poslušnici na osnovu njegovih neformalnih zapovijedi, insistiranja, signala datih prilikom razgovora i održavanja sijela – pri tome ne tražeći da visoki prestavnik potpiše svoje odluke. Oni ne razumiju ili ne haju za zlo koje će naslijediti i njihova i naša djeca. I djeca naše djece! OHR ima mandat za određene slučajeve, te donosi odluke i potpisuje ih. OHR je uspio nametnuti da više niko ne razlikuje Petritscha od same države? Ako će bošnjački lideri biti dezavuirani, razriješeni dužnosti, medijski linčovani, pa i bacani u tamnicu – kako će se ostali Bošnjaci usuditi čak i pisnuti? Nema ništa efikasnije od pokazivanja primjera Bošnjacima što im se može desiti ako …
Nameće se pitanje, kakve će biti posljedice sjednice SDA od 11. maja 2002., na koju je Glavni odbor, žrtvujući svog drugog čovjeka i mnoge ostale vrijedne kadrove, žrtvovao i principe na kojima počiva, ne samo stranka, nego i mnogo više od nje?! Da li će, riječima SDP-ovskog novogovora, postati partner međunarodnoj zajednici? Partner u procesu samouništenja. Moglo bi se lahko desiti da posljedice ovakvih odluka isprobaju i ostali članovi Glavnog odbora SDA, a i mnogi, mnogi drugi. O drugim strankama gotovo da i ne vrijedi govoriti, jer su one već pokleknule – ako su se ikada i mislile boriti za Bosnu i Bošnjake(!?). Ali, vrijedi još jednom upitati da li će, možda, članovi SDA konačno prepoznati ovaj metod samouništenja, bez obzira o kojem se pojedincu radi.
Kao predhodni premijer Federacije (dva naroda, Bošnjaka i Hrvata), u poziciji sam da konstatiram da ista poruka važi i za HDZ. Imajmo na umu da je g. Ante Jelavić smetao neprijateljima države BiH jer se usudio zatražiti ukidanje RS, uz varijantu o kantonizaciji cijele BiH, a ne treći entitet kako mu se podmeće. Vrijedi upozoriti Bošnjake na ono što mnogi vide i osjete – da nismo više ni najmanje slobodni ljudi ako nas naši neprijatelji mogu smjenjivati bez temelja u pravu, pri najmanjoj sumnji da bi se mogli odvažiti da slobodno razmišljamo, a kamoli djelujemo protiv procesa koji nas uništava.