U Mostaru je u jeku “Sezone prisutnosti Bošnjačke dijaspore” kao kulminacija ljetne sezone, u restoranu “Borik”, koji je inače jedini mostarski restoran sa ekskluzivnim sadržajima šabačkih umjetnika, s neskrivenim oduševljenjem dočekan solistički koncert Šabana Šaulića. Gostovanje Miroslava Ilića (omiljenog “bošnjačkog” pjevača) na dan Srebrenice 11.jula je nakon intervencija relevantnih baštinika armijskog nasljeđa iz proteklog rata ipak otkazano. Gostovanje Džeja je, kako su novine prenijele pozdravljeno granatom RPGa. Skoro tri hiljade posjetilaca, Šabana Šaulića je u stilu kralja dočekalo burnim aplauzom 16. avgusta u 23 sata. “Kralj” folk muzike je za nepun sat pjevanja razočarao nestrpljivu publiku.

Naime, nije pjevao očekivane “stare dobro poznate pjesme”, već neke nove koje publika još nije stigla da usluša do oduševljenja. Bez ljudskog dostojanstva da na kraju pozdravi vjernu publiku otišao je nenajavljeno. Zalud su njegovi poklonici sa skupo plaćenim čašicama alkohola u ruci izvirivali i očekivali njegov ponovni povratak na scenu; on je nestao bez traga (valjda gdje mu je i mjesto) prezadovoljan učinkom. Za samo sat vremena pokupio je tih “bednih” 12.000 KM. Sve to ne bi zavrijedilo ozbiljne pažnje (gluposti k'o gluposti) da većina tog novca nije izdvojena iz vrlo skromnih mjesečnih primanja ionako osiromašenog bošnjačkog naroda, i da taj isti narod iz sata u sat ne izriče bezbrojne kletve besperspektivnosti “Bošnjačke budućnosti”.

Sve ne bi ni vrijedilo pominjati da tih skromnih 12.000 za sat, ili ako je lakše 700 KM po pjesmi, nikada ne biste mogli prikupiti za stradale u Srebrenici, za stradale od poplave u Kini ili Meksiku ili za liječenje nekog demobilisanog borca ili za tužbu protiv Jugoslavije za agresiju na BiH, jer sve je to “laž ili tuđa briga”, a Šaban je Šaban. Ponovo cijela priča ne bi imala smisla da makar negdje na kakvom ćošetu ove raskomadane zemlje (i po duši i po tijelu) sjede makar dva čovjeka i da se pitaju ŠTA LI SE TO DEŠAVA U SVIJESTI BOŠNJAKA!?

Vijest ponovo, ni poslije svega rečenog, ne bi imala smisla da je ovo smeće od vijesti zapelo samo njenom autoru za noge, njega bismo proglasili nekim lošim epitetom i išli dalje, da ovakvih vijesti nema po svakom kontejneru u BiH na kojem redovno mora pisati Cafe RestauranT (restauracija bošnjačkog mentaliteta).