Autor: Abdulah Sidran
Još Ulicom Prkosa
vihori se njena kosa.
Trebalo je, ovog ljeta
da postane žena.
Djevojčica, djevojčica
iz Ulice Prkosa.
Znao sam te,
čuvati od sebe,
djevojčice, janje moje.
A ne znadoh
od njih da te spasim,
djevojčice, mrtvo moje.
Svakog dana, oko podne,
u <>, k'o na moru
Stisak ruke, ispod stola,
kapučino, koka – kola.
Trebalo je, do jeseni
da postane žena.
Djevojčica, djevojčica
iz Ulice Prkosa.
Znao sam te,
čuvati od sebe,
djevojčice, janje moje.
A ne znadoh
od njih da te spasim,
djevojčice, mrtvo moje.