Jedno od obraćanja prisutnim na večeri koju je organizirala Bosanska biblioteka u Čikagu povodom obilježavanja dva mjeseca od preseljenja na Ahiret rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića.

Bosanska biblioteka u Čikagu, u prostorijama Public Saltcar Library u Čikagu organizovala je obilježavanje dvogodišnjeg izlaženja časopisa “United Bosnia”, promociju nove knjige dr. Steva Wayna o postraumatskom stresu bošnjačke emigracije u Čikagu i Americi, te obilježavanje dva mjeseca od preseljenja na Ahiret rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, osvrtom na njegova pisana djela. Mi koristimo prilku za sada da objavimo jedno od obraćanja prisutnim na ovoj večeri:

ČAST JE BILA POZNAVATI ALIJU IZETBEGOVIĆA

Dame i gospodo, dragi prijatelji, poštovaoci i ljubitelji knjige,
Es-selamu alejkum, dobar dan i dobro došli!

Govoriti o liku i djelu Alije Izetbegovića na ovom eminentnom skupu je zaista čast i veliko povjerenje koje mi je ukazano od strane organizatora, na čemu se iskreno zahvaljujem.
Na današnji dan, navršava se dva mjeseca od kada je prestalo da kuca plemenito srce Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva R BiH. Iza njega su ostala mnogobrojna djela, kako vjerskog, političkog, filozofskog karaktera… i na nama je, a pogotovo na budućim generacijama da objektivno valorizuju i kvalitetno ih ocijene sve skupa.
Nije mnogo ljudi u svijetu za koje se može reći da su još za vrijeme svog života stekli planetarnu slavu, simpatije i poštovanje gotovo čitavog slobodoumnog, mislećeg čovječanstva, a pogotovo sada nakon smrti, čija se djela razmatraju, proučavaju i studiozno analiziraju kao što se to danas dešava sa djelom Alije Izetbegovića.
Ovom prillikom osvrnuti ćemo se na nama dostupna izdanja i reći nekoliko riječi o svakom, iako bi se za svako djelo ponaosob moglo organizirati jedno književno druženje ili okrugli sto.
1- Islamska deklaracija -“upućena muslimanima koji znaju gdje pripadaju i koji u svom srcu jasno osjećaju na kojoj strani stoje”, kako bi rekao Alija. Za njih je ona poziv da izvuku zaključke na šta ih ta ljubav i pripadnost obavezuje. Zalaganje da muslimanski narodi izađu iz kruga zavisnosti, zaostalosti i siromaštva, te željeni uspon na stazu dostojanstva, prosvjećenosti, genija i vrline samo su u najkraćem naznake ove knjige kroz koju upoznajemo Izetbegovića kao islamskog mislioca koji kroz prizmu savremenog shvatanja i tumačenja islama, njegovog pozitivnog uticaja kako na pojedinca tako i na cjelokupne narode želi da ukaže na put muslimanskog prosvjetiteljstva i renesanse.
Mi ovdje u našoj biblioteci u Čikagu imamo nekoliko primjeraka ove knjižice i svima je lahko dostupna, a isto tako još uvijek može i da se nabavi.
2- Islam između Istoka i Zapada – osnovno Izetbegovićevo filozofsko djelo ili kako ga neki nazivaju “Knjiga o slobodi” pokazuje nam Izetbegovića u jednom filozofskom svjetlu duboko intelektualnom i istinski misaonom. Djelo koje je privuklo veliku pažnju svojom autentičnom idejom i orginalnošću, te je i na engleskom prijevodu doživjelo dvanaest izdanja. Ono što je mene iznad svega fasciniralo i istinski oduševilo je to da je ova knjiga napisana u Izetbegovićevoj ranoj mladosti. Napisao ju je sa nepunih dvadeset i jednu godinu života, da bi kasnije nakon nekoliko desetljeća uspio i da je objavi. Nešto, zaista nesvakidašnje i neuobičajeno, pogotovo za naše prostore i ja sam ubijeđen da ćete i svi vi koji dođete do ove knjige i koji je uspijete pročitati podržati ovo moje stajalište. Koliko mi je poznato, ovu knjigu još uvijek nemamo u našoj biblioteci. Ako bi neko bio voljan da je donira, bit ćemo mu istinski zahvalni.
3- Publikacija “ Ja izdati ne znam” nastala je kao prvi zbir govora, članaka i intervjua predsjednika Alije Izetbegovića u domaćim i inostranim medijima i to od početka devedesetih pa sve do poslije rata 1996. godine. Ovdje se prvi put susrećemo sa Izetbegovićem kao javnm radnikom, političarem, predsjednikom političke stranke koja se bori za pravednu vlast, preuzima breme odgovornosti za sudbinu zemlje i naroda, koji vodi političke pregovore o preustroju Jugoslavije, aktivnostima za samostalnost BiH, te o oružanoj, političkoj i diplomatskoj odbrani od agresije. Vrlo interesantna i značajna publikacija koju bi preporučio svakom ko ima priliku da do nje dođe da je i pročita.
4- “Čudo bosanskog otpora” knjiga koja govori o najtežim danima agresije i borbi za opstanak i slobodu Bosne i Hercegovine u ratnoj 1993. i 1994. godini. Citirat ću Izetbegovića, kada kaze: “Mi smo svijetu priredili dva šoka. Prvi je bio taj naš otpor, nasa žilavost. Očekivali su da ćemo biti razbijeni za dvadesetak dana. A grmljavina našeg otpora čula se do neba. To ‘čudo bosanskog otpora’ potpuno neočekivanog, kad mi ne samo da nismo poraženi i ne da se uspješno opiremo nego smo, hvala Bogu, svaki dan sve jači, dok je neprijatelj, iako jak, svaki dan sve slabiji. U ovom ratu skoro svi zakoni rata su poraženi sa njihove strane, ne sa naše. Drugi šok, je taj da se kultura ili ljudskost našla na našoj, a ne na njihovoj strani. Ako će već neko rušiti bogomolje, mostove, kulturne spomenike, ubijati žene i djecu, Evropa bi to očekivala od Bosanaca. Zašto ? Pa tako je pisalo u njenim knjigama, to su te zablude širene stotinama godina. Mi smo za njih bili poludivlji svijet, porijeklom s Istoka, Azijati neki. Ali dogodilo se upravo da su oni od kojih su očekivali kulturu, narodi evropske provenijencije, ubijali nejač, rušili džamije, mostove. Mi to nismo radili.”
5- Izetbegović – govori, pisma, intervjui… i o ovim knjigama imamo Izetbegovićeva razmišljanja o ratu i o svemu što nam se u njemu dešava. Njegove političke nastupe, govore pred međunarodnim tijelima i institucijama. Ne znam koliko ste upućeni, ali Alijina je zasluga što danas postoji Međunarodni Sud u Hagu za ratne zločine. Vijeće Sigurnosti UN-a upravo na Izetbegovićev zahtjev 1993. godine donijelo je odluku o osnivanju ovog Suda koji do tada nije postojao, a koji je danas i bit će to i ubuduće, ako Bog da, noćna mora za sve ratne zločince i sa našeg istoka, a i sa zapada.
6- “Godine rata i mira” knjiga koja govori o završetku rata i prvim poslijeratnim odnosima i izgradnji porušene zemlje. Tu se istinski govori o teškoći izgradnje ponovnih mostova među ljudima, uspostavi povjerenja i saradnje, kao i o dubokim i teškim duševnim i fizičkim ranama i bolima nastalim kao posljedica ratnih razaranja, izdaje i brutalne agresije. Ovu knjigu sam dobio na poklon od našeg Muharema Zulfića i ja mu se ovom prilikom još jednom zahvaljujem na tome.
7- Izetbegović 1997. – ulazimo u drugu godinu poslije rata. Bećo Tanović, prijatelj rahmetli Izetbegovića, pričao mi je da mu je Alija tada rekao da mu je sada u miru gotovo teže nego što je bilo u ratu. U ratu je čovjek imao jednu želju, da preživi. Danas u miru je želja puno više, a gotovo nemoguće ih je ostvariti. Poslijeratni oporavak, politička scena i sveukupni razvoj Bosne i Hercegovine može se vrlo fino i kvalitetno spoznati iz pažljivog iščitavanja ove knjige. Dobio sam je na dar od Bećira Tanovića, i njemu se još jednom ovom prilikom zahvaljujem.
8- “Moj bijeg u slobodu” bilješke iz zatvora 1983.-88. godine. Samo oni koji su imali priliku pročitati ovo djelo znaće o čemu govorim. Ovo je još jedno istinsko remek djelo Izetbegovićevog genija. Opus citata najvećih umova čovječanstva: Hegela, Kanta, Froyda, Aristotela, Šekspira, Dostojevskog, Tolstoja, Ajnštajna, Njutna, Ibn Sina, Isusa, Muhammeda a.s. i mnogih, mnogih drugih, njihov izbor, analiza i komentari najbolje govore o Izetbegovićevoj intelektualnoj snazi, znanju i mudrosti. Izetbegović razmišlja, s njima diskutuje, argumentira, na taj način iskaljuje se, prekaljuje i kao da se duhovno priprema za predstojeća burna vremena koja u zatvoru naslućuje, a koja kao da su samo njega čekala da izađe na slobodu, da bi se potom na Bosnu svalila svom svojom silinom. Obično željezo taj teret ne bi podnijelo, prekaljeni čelik je uspio. Drago mi je spomenuti detalj da se u knjizi uz mnogobrojne naučnike, pjesnike, pisce, filozofe, političare nalazi i ime našeg književnika Mensura Seferovića. Izetbegović izdvaja njegovo pisanje i citira ga kao primjer dosljednog istrajavanja na istini i humanizmu u jednim vrlo teškim i nelagodnim vremenima komunističkog jednoumlja i mraka, kao usamljenom svjetioniku, kada se zbog istrajavanja na principima ljudskosti, pravde i istine plaćcala velika cijena, pa čak i do najveće, gubitka slobode ili života. Mensur je imao sreću i dobro je prošao.
Ko se bude družio sa ovom knjigom neće se pokajati , jer to je jedno nezaboravno intelektualno putovanje kroz mnogobrojna područja neslućenih prostranstava ljudskog duha i uma, oplemenjenog Božanskim darom ispravnog rasuđivanja.
9- Posljednja knjiga koja je izašla za života Alije Izetbegovića je njegovo autobiografsko djelo “Sjećanja”. U ovoj knjizi je na jedan prefinjen način, smireno i dostojanstveno, kakav je i sam bio Izetbegović predstavio svoj život u cjelini. Život jednog ljudskog bića, u biti dosta težak i naporan, ali ipak veličanstven u svoj svojoj punoći i kvalitetu. Na samom kraju on kaže: “Ono što zovemo srećom ponekad je saglasnost naseg života i zatečenih okolnosti, naše biografije i historije, naših ličnih težnji i historijskih tokova. Ako tako posmatram stvari, mogao bih rećci: prerano sam se rodio da bih bio sretan. Ali rođenje je jedna od mnogih stvari koje ne biramo. Ono je dio naše sudbine. Kada bi mi bilo ponuđeno da još jednom žzivim, odbio bih. Ali, ako bih se morao ponovo roditi, izabrao bih svoj život.”
I šta još na kraju reći? Čast i sreća je bila lično upoznati Aliju Izetbegovića, sjediti s njim, razgovarati… Sreća i zadovoljstvo je bilo družiti se i s njegovim knjigama kroz sve ove godine. Smatram to gotovo najvećim bogatstvom koje čovjek može da ostvari. Bošnjački narod na koncu dvadesetog vijeka živio je burnu historiju, historiju koja je već ušla u sve udžbenike, a koja će u budućnosti postati njen nezaobilazan dio. Mi smo sudionici tog vremena, živuća historija, a Izetbegović je bio njen istinski nosilac, njen pečcat, nešto neizostavno i nezaboravno…. prolaziti nesvjesno pokraj nje, ne upoznati je, bez obraćanja pažnje na nju, ne iščitati je, a što dobar dio našeg naroda, na žalost, upravo čcini, gotovo da je ravno grijehu spram svog razuma, spram svih vrijednosti kojima čovjek teži: istini, pravdi, moralu, čovjekoljublju, humanizmu….
Moja poruka svima koji žele da spoznaju njegovu pravu misao je da pažljivo pročitaju ono što je on napisao. Jer njegov duh spava u njegovim knjigama. Kad ga probudite, probudit će i on vas…

Zamolio bih sve prisutne da odamo počast rahmetli Aliji Izetbegoviću učenjem Fatihe ili minutom šutnje.

Hvala vam!

Autor: Haris Hojkurić