Povodom neistina Srđana Dizdarevića koje je iznio u članku “Oslobođenja”: Fašizam i renesansa

Zvanično saopćenje Udruženja povodom tvrdnji Srđana Dizdarevića da se Mladi Muslimani oslanjanju na tradiciju Handžar d

Sa ponosom ističemo da je jedan od idejnih autoriteta ”Mladih Muslimana” hadži Mehmed ef. Handžić bio od inicijatora i potpisnika čuvene Rezolucije iz Drugog svjetskog rata, u kojoj je traženo od okupatorske vlasti NDH da prestane sa proganjanjem Srba i Jevreja. To je samo jedan od detalja koji svjedoče da je pokret ”Mladih Muslimana” dizao svoj glas protiv zločina nad Srbima i Jevrejima, a zbog kojeg su prvaci pokreta padali u nemilost tadašnje vlasti. Ove činjenice su davno dokumentovane. Mladi Muslimani su i jedino udruženje u regionu, uopće, koje je u tim burnim vremenima, te i u periodu komunizma, bilo protiv dva velika totalitarizma, fašizma i komunizma.

Komunistički režim je 1949.g. osudio na smrt četvoricu mladih ljudi i još devet bez suda likvidirao, da im se nikada ni za grob nije saznalo, a stotine osudio na dugogodišnje robije, samo zato što su drukčije mislili i željeli drugačije živjeti i misliti nego što je diktatorski KPJ režim to propisivao. Partija koja je pola vijeka diktatorski vladala, otvarala i osnivala konc-logore (Goli otok), imala u svom zakonu član 133 po kojem se sudilo za mišljenje, udaljila Jugoslaviju od Evrope, dovela nas je u ovu nesreću i zlo. Svi zločinci u agresiji na BiH 1992.g. -1995.g. zajedno sa Dizdarevićima su se školovali pod petokrakom i bili visoki funkcioneri KPJ odnosno SKJ, da bi na kraju ”ko biber po pilavu”, bošnjački (tada muslimanski) partijski funkcioneri predali opremu i oružje teritorijalne odbrane agresoru, koje su naši radnici direktno od svojih primanja plaćali. Svi današnji klijenti Haškog tribunala, su stasali u krilu Partije kojoj je pripadao i danas pripada Srđan Dizdarević.

Niko od Mladih Muslimana, nije bio član nekih kvislinških formacija pa niti Handžar divizije, niti je Organizacija Mladih Muslimana imala ikakve veze sa Handžar divizijom. Bestidna neistina kojom Dizdarević Mlade Muslimane uvrštava u fašiste nije usmjerena samo na njih nego i na sve Bošnjake i BiH. Slijedeći njegove laži ispostavilo bi se da je BiH imala fašističkog predsjednika jer je i Alija Izetbegović bio osnivač i član pokreta za koji Dizdarević kaže da se: ”u biti oslanja na tradicije Handžar divizije«.

Dizdarević je toliko pretjerao u svojim lažima da se više ne može braniti ni nepoznavanjem istorije jer on tvrdi «da i ono što se danas dešava u organizaciji mladih muslimana ima natruha reafirmacije pokreta sa tradicijom Handžar divizije«. Ne zna se da li je ova izjava više drska, smiješna ili glupa! Naš statut je dostupan čitavoj javnosti, naša predavanja i tribine su javnog karaktera, objavili smo i nekoliko knjiga, pa kako to da u svemu tome niko ne vidi neofašizam osim Srđana Dizdarevića i njemu sličnih.

Starozavjetna istina je da zločinci najviše mrze svoje žrtve i nikada im ne mogu oprostiti što su ostali živi.

U skladu sa zakonom i u okviru slobode mišljenja zastupamo antikomunističku teoriju koja se uklapa u ono što je o komunizmu već potvrđeno u istoriji i svijetu. Nisu samo komunisti bili antifašisti, šta je sa cijelim Zapadom? Nadamo se da će se gosp. Dizdarević izvinuti za uvrede koje je nanio Mladim Muslimanima i da će mu u tome pomoći sudska presuda jer ćemo zbog nanošenja klevete i štete Udruženju Mladih Muslimana pokrenuti sudski postupak. Pozivamo muslimane i sve druge ljude dobre volje da daju svoj doprinos u afirmaciji istine, ljudskih prava i sloboda.

Stravične laži Srđana Dizdarevića – tekst Mustafe Spahića Mujkija objavljen u “Ljiljanu” broj 621

Dok kolegij Parlamenta BiH razmarta inicijativu da zakonom zabrani neofašisticke organizacije i njihove simbole, u isto vrijeme, u februaru 2005. godine, pripadnici Ravnogorskog četničkog pokreta iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Sandžaka, Kosova, Vojvodine, Bosne i Hercegovine lumpuju, slave i marširaju u svojim uniformama i sa svojim simbolima od Čadžavice preko Manjače sve do Banje Luke.
Također, zapadni dio Mostara, ni kriv ni dužan, već desetak godina je okupiran, okružen, osramoćen i ponižen nazivima ulica ustaških časnika i doglavnika: Mile Budaka, Mileta Bušića, Jure Francetića; u Sarajevu se “na nož” dočekuje i onemogućava inicijativa da samo dio Titove ulice dobije naziv Alije Izetbegovića, vrhovnog komandanta Armije RBiH tokom agresije i predsjednika Predsjedništva RBiH. Bila je ovo izuzetna prilika i za predsjednika Helsinškog komiteta da još jednaput podsjeti mlade naraštaje na pogubnu i zločinačku fašističku ideologiju i četnički i ustaški pokret te zaključi: “To sve ubija BiH.”

Žrtve komunizma

Međutim, ničim izazvan, bez ikakvog povoda, razloga i utemeljenja, predsjednik Helsinškog komiteta Srđan Dizdarević, prema “Oslobođenju” od 17.02.2005. godine, za “Mlade Muslimane”, u kontekstu četništva i ustaštva kao neofašističkih ideologija, izjavio je slijedeće: “Pokret Mladih muslimana u biti se oslanja na tradicije Handžar divizije. Oni su 1941. godine uvukli Muslimane u zagrljaj Trećeg rajha. I ono što se danas u organizacijama mladomuslimana radi ima natruha reafirmacije tog pokreta i onih koji su kao mladomuslimani i pripadnici Handžar divizije bili kažnjavani nakon Drugog svjetskog rata. Zakon o rehabilitaciji žrtava komunizma dijelom je podstaknut i reafirmacijom mladomuslimanstva, zagrljaja mladomuslimanstva kao antikomunističke i kleronacionalističke ideje koje su muslimane gurale u Handžar diviziju.”
Žalosno je, i za javnost BiH pogubno da predsjednik Helsinškog komiteta u trajanju od desetak godina, koji ima skoro 60 godina života javno napiše, potpiše i izjavi da se “Pokret Mladih muslimana u biti oslanja na tradicije Handžar divizije”, kada su “Mladi Muslimani” kao organizacija srednjoškolske omladine za moralni i kulturni preporod muslimana osnovani 1939. a Handžar divizija formirana tek negdje 1943. ili 1944. godine. Stravična je, iznad svake gnusobe notorna laž da su “oni 1941.” čitaj “Mladi muslimani” uvukli muslimane u zagrljaj Trećeg rajha.
To ne piše ni u jednom ni zapadnom ni istočnom historijskom dokumentu. Čak nijedan od “Mladih muslimana” koji su od komunističkih vlati osuđeni na smrt ili dvadesetogodišnje robije nikada nije ni optužen ni osuđen za inkriminaciju da je “uvukao muslimane u zagrljaj Trećeg rajha”.
Ipak je općepoznata i općepriznata te u svim historijama zapisana činjenica da je Staljin poslije sramnog Minhenskog sporazuma 1938. godine, preko Molotova i Ribbentropa, potpisao tajni vojni i politički pakt sa Hitlerom i sa njim učestvovao u okupaciji i komadanju Poljske 1939., te iako su partizani i četnici bili u jednoj vrsti saveza do 1942., nikada nam nije palo na um da Sovjetski savez svrstamo u sile fašističke osovine niti Titove partizane u četnički pokret. Zašto? Zato što je Hitler 1941.godine napao Sovjetski savez pa se od 1941. do 1945. godine SSSR borio u sastavu antifašističke koalicije a i Titovi partizani su u svemu bili izdati od četnika, pa su se morali, od 1942. godine, boriti protiv njih kao i protiv nacista i ustaša.

Rezolucija Al – Hidaje

Kako “Mladi muslimani” kao mladići, srednjoškolci mogu muslimane uvlačiti “u zagrljaj Trećeg rajha”, kada su na inicijativu Al – Hidaje 1941. listom gotovo svi potpisali Al – Hidajine rezolucije u kojima se osuđuju svi oblici nepravde, nasilja, terora i pljačke nad Srbima, Jevrejima i Romima po etničkoj, nacionalnoj i konfesionalnoj osnovi. Nikada “Mladi muslimani” nisu izrekli, a kamoli napisali ijednu riječ protiv Srba, jevreja, Roma. “Mladi muslimani” nikada nisu bili ni nacisti, ni fašisti, ni četnici, ni ustaše, ni komunisti, ni boljševici, ni staljinisti, nego samo muslimani.
Kako, onda, mogu biti neofašisti? Mogu radikalnom metodom revizije historije kojom se služi Srđan Dizdarević i koji svijet i stvarnost iz percepcije uvodi u projekciju i konstrukciju. U projekciji i konstrukciji svijeta i stvarnosti njima se osim neofašizma može pripisati i Al-Qaeda, koja je formirana pola stoljeća poslije njih. Dalje, zakon o rehabilitaciji žrtava komunizma nije nikakva reafirmacija mladomuslimanstva nego inicijativa u Evropskom parlamentu u Strasbourgu da se zabrane sva znamenja i simboli svijeta komunizma ili “carstva crvenog zla.”