Ti si kao blistav mlađak noćne tmine,

štono svanuo si bajraktaru vječne istine.

Kao bistra voda, rijekom bujnom tečeš

kraj vrela kewsera, ti ćeš da se šećeš.

Očima srca moga gledam u te,

i koracima srca za te hodim.

Eh, da u zagrljaju tvome se nađem –

ovom miskinu samo godi.

Kao grana kad behara čeka svoga

tako ja veselim se danu susreta tvoga

O, Almasu srca, kol'ko te zavoljeh.

Od tvog se blještila i sunce zastidje.

Eh da dođem tamo gdje si oči sklopio.

Eh da dospijem tude gdje miran bih bio…