Povodom sve otvorenijih napada na islamske vrijednosti, i u Bosni i u svijetu
Poslanik holandskog Parlamenta i lider parlamentarne Partije za slobodu (PVV) Gert Vilders je, u otvorenom pismu «Što je dosta, dosta je – zabranite Kur'an», uporedio Kur'an sa Hitlerovom knjigom «Moja borba» i nazvao ga fašističkom knjigom u kojoj se «poziva muslimane da ga slijede, potčine se, ubijaju Jevreje, hrišćane, nevjernike, da siluju žene i nametnu muslimansku državu.»
Očigledno je da Vilders nije pročitao Kur'an. Nije upoznat sa poviješću širenja islama i građenja islamske kulture i civilizacije koja nije nastala na krvi obeščašćenih žena i ubijenih Jevreja, hrišćana i nevjernika, nego na svijetloj i jasnoj poruci vjere, dostojanstva, prava i pravde i koja je upokorila i najokrutnije barbare – Mongole.
Vildersova težnja da se Kur'an zabrani, čak i u džamijama, je prastara težnja onih koji žele da utrnu Allahovo Svjetlo. Moderna, zapadna civilizacija skriva svoje lice pod plaštom demokratije, slobode izbora i inih sloboda, dok je njeno pravo lice umazano suzama i krvlju potlačenih manjinskih grupa koje su pohrlile da se «civilizuju» u njenom ambijentu. Kada te manjinske grupe ostanu dosljedne svom kulturnom miljeu, kada ostaju ustrajne u slijeđenju svojih uvjerenja – onda su oni problem za zapadnu civilizaciju, onda su oni potencijalni neprijatelji, opasnost po društvo, onda su oni fašisti kojima treba stati u kraj.
Opet, Tom Tancredo, kongresmen iz američke države Colorado, ide dalje od Vildersa. On predlaže da se bombarduju Meka i Medina, da bi se osujetili mogući teroristički napadi.
Vidljivo je da su na udaru najznačajnije vrijednosti muslimana; Kur'an i sveta mjesta, Meka i Medina. Vidljiva je i drskost i neznanje. Vidljive su mržnja i predrasude. Vidljivo je sve ono što moderna zapadna civilizacija vješto skriva pod plaštom lažne demokratije i poštovanja ljudskih sloboda. Mongoli su bili destruktivni razarači civilizacije koji su nakon pedeset godina od razaranja Bagdada primili islam. Zapadni političari su destruktivni razarači ljudskog uma koji ni za petsto godina ne bi primili islam. Jer, mongolska destruktivnost bila je produkt neznanja utemeljenog na neinformiranosti, a destruktivnost zapadnih političara je utemeljena na mržnji.
I ne samo političara. U isto vrijeme dok se dešavaju ovakvi istupi zapadnih političara, na Floridi je zapaljena kuća bosanskih izbjeglica na čiji izgorenim zidovima stoje natpisi: «Muslimani», «Pobiti sve Arape», te vulgarni natpisi, koji pokazuju mržnju i netrpeljivost prema Islamu.
Pitati se u čemu je problem je paradoksalno koliko i pitanje vlasnika zapaljene kuće koji kaže: «Ne znam kako su znali da smo muslimani, možda su pogledali prezime na poštanskom sandučiću?!»
Asimilacijom u zapadnu kulturu, očito je, ne postaje se pripadnik iste. Možda je Hasib Sejfović trebao promijeniti ime u Hašob Cion da bi mogao živjeti normalno i kao baštovan u dalekoj Americi imati svoj mir pod nebeskim svodom, tek ponekad uzdišući za Bosnom iz koje ga je otjerao četnički fašizam. Možda njegova kuća ne bi izgorjela da je prihvatio poziv Jehovinih svjedoka i kao vrli misionar se vratio u svoju Bosnu na neodređeno vrijeme da poduči Bosance kako se mogu novci zaraditi. Možda. No, Hasib je ostao Hasib kao i prije petnaest godina.
I antiislamizam je ostao isti kao i prije hiljadu godina. Od inkvizicijskih lomača, gore su jedino vatre u dušama onih koji nemaju moći da se odupru.
I ne možemo se nadati da će se stanje promijeniti nabolje sve dok jasno ne promijenimo naš odnos spram takvih incidenata. Sve dok se ne ujedinimo u mišljenju da se treba verbalno oduprijeti i podignuti svijest ljudi na nivo da brane svoju vjeru, da se ponose njome i da šire poruku mira i ljubavi spram života i spram osnovnih ljudskih vrijednosti sa kojima je islam došao.