Ko nije bio u Gradačcu odmah poslije rata, taj ne zna šta je porušen grad. O herojstvu stanovnika ovog gradića na sjeveru Bosne, na rubu Posavine, danas svjedoče “ratni spomenici” – uništeni tenkovi, oklopni voz…, ali i spomenik koji u čast svih onih koji su se borili i branili, i odbranili Bosnu i Hercegovinu, podigoše isti oni koji su prvi stali na branik domovine.

Iz centra Gradačca stiže se kroz Novaliće, pa kroz Rajsku, za dvadesetak minuta autom, do Jasenice, najzapadnijeg sela ove općine. A tu se, i na temperaturi od gotovo četrdeset stepeni, radi punom parom. Priprema se podloga za asfaltiranje pristupnog puta spomeniku, uređuje pristup njivama koje će biti iskorištene kao parking prilikom svečanog otkrivanja. Oko samog spomenika uređuju se staze, rasvjeta, postolja za jarbole… Ostalo je još nekoliko dana do svečanosti i radovi se privode kraju. Svaka sitnica mora biti na svom mjestu. Naš domaćin, inicijator izgradnje spomenika, predsjednik Udruženja boraca Patriotska liga Gradačac Tahsin Okić, prezauzet je telefonskim pozivima. Svi zovu da pitaju šta treba i kako treba, koga pozvati, kome pozivnicu poslati… Niko zaslužan ne smije biti zaboravljen.

Oko spomenika, osim radnika, već se sjatilo nekoliko posjetilaca. Ljudi dolaze da ga vide. Jedan radnik nam kaže: “Eee, nije to ništa, da vidite koliko svijeta dođe uvečer, kad zahladi. Uglavnom dolaze ‘stranci’, dijaspora. Evo, ja živom blizu, ali sam prvi put ovdje došao tek kad smo ga počeli graditi.” Tahsin dodaje da je dosad najmanje 10.000 ljudi došlo da obiđe spomenik.

Spomenik je na vojnoj koti 449, na brdu Bandera, nazvanom tako valjda po tome što dominira ovim krajem – gotovo cijelom Posavinom. Od spomenika se kao na dlanu vide Gradačac, Brčko, Modriča, Odžak, Šamac, a za lijepih dana čak i zvonik đakovačke crkve s one strane Save. U svakom su se ratu vojske borile za ovu kotu, pa i u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, jer ko kontrolira Banderu, kontrolira kompletno zaleđe do Tuzle.

“Prije izvjesnog vremena, članovi Udruženja Patriotske lige predložili su izgradnju spomen‑obilježja u obliku ljiljana, s tim da je po prvobitnom prijedlogu to trebao biti mnogo manji ljiljan od ovog koji smo napravili. Kroz razgovor smo odlučili da se njime ne obilježi samo tačka iz koje se branio Gradačac nego da postane i mjesto podsjećanja na sve one koji su branili Bosnu i Hercegovinu. Razrađujući projekt, došli smo do visine od šesnaest metara. Prva ideja bila je da ljiljan ima sedam latica, pošto je gradačačka brigada imala sedam bataljona, ali se to nije moglo izvesti, pa smo se odlučili na pet latica, a oko njega sedam stiliziranih stećaka, kao sedam bataljona koji simbolično brane Bosnu i Hercegovinu. Jedna suza na vrhu ljiljana simbolizira žal za poginulim, ali može biti i suza radosnica jer smo uspjeli odbraniti domovinu”, priča nam arhitekta Enes Saračević. Sedam stiliziranih stećaka ujedno simbolizira i sedam korpusa Armije RBiH.

S obzirom na to da se spomenik nalazi na teško pristupačnom terenu za održavanje, urađen je od bijelog cementa, koji je najpostojaniji materijal. Svako pero ljiljana izliveno je posebno, te su spojeni u jednu cjelinu prstenom izlivenim od istog materijala, tako da je cijeli spomenik otporan na atmosferske utjecaje.

“Kapija Bosne” sada je dobila svog čuvara. Spomenik će biti vidljiv odakle god dolazite u Gradačac, posebno noću kada se upali rasvjeta. Za vedrih i lijepih noći moći će se vidjeti iz Modriče, Brčkog, Odžaka… “Cilj nam je da napravimo mjesto koje će nas okupljati u dobru, inače su velike podjele u našoj domovini”, priča Tahsin.

U realizaciju ideje, prema Okićevim riječima, krenulo se 2011. godine, kada su kupljena dva dunuma zemljišta. “Sazvali smo sve političke partije i boračke organizacije, oni su bili saglasni, ali su, ne znam iz kojih razloga, odustali. Naišao je period kišnih godina i poplava, pa smo pauzirali s gradnjom. Čak smo htjeli i odustati od ove ideje, ali nas je sadašnji reisul-ulema Husein ef. Kavazović savjetovao da ne odustajemo, obećavši svoju pomoć, budući da je i on naš saborac i da se s nama u ratu borio na ovoj liniji. Rekao je i da će doći na svečano otkrivanje spomenika. Ohrabreni time, obratili smo se privrednicima koji su pomagali kad je god trebalo, napravili organizacioni odbor i, evo, uspjeli smo. Dobili smo donacije od ministra za boračka pitanja FBiH, od Vlade Tuzlanskog kantona, Općine Gradačac, ali i od brojnih građana”, kaže Okić i dodaje da je za izgradnju spomenika i pristupnih cesta potrošeno približno 150.000 maraka. Dodaje da se planira otkupiti još jedna parcela uz spomenik od tri dunuma kako bi se uredio park. Nema problema s vlasnikom zemljišta, on čak želi od sebe dati pola dunuma, a u planu je i izgradnja česme uz spomenik…

Više na: http://stav.ba/ljiljan-na-kapiji-bosne/

LJILJAN NA “KAPIJI BOSNE”

Za Stav piše: Jakub SALKIĆ