Već mjesecima upozoravam – i u Oslobođenju, i na Bošnjaci.net, i na Academia platformi – da će SAD prije ili kasnije posegnuti za kopnenom intervencijom protiv Irana. Danas, kada se ta opcija otvoreno razmatra u Pentagonu, jasno je da nismo gledali plan, nego slijed pogrešnih procjena koje su Ameriku dovele na ivicu strateškog sloma.
U središtu tog sloma nalazi se Donald Trump – čovjek koji je računao na brzu demonstraciju sile, a dobio je dug, iscrpljujući rat bez jasnog izlaza. Trump je, bez sumnje, pogrešno čitao Iran. Očekivao je lom, dobio je otpor. Očekivao je strah, dobio je prkos. Očekivao je kapitulaciju, dobio je strateško nadmudrivanje. Danas govori o razbijenoj iranskoj odbrani, dok istovremeno iranske snage obaraju američke letjelice, pogađaju ciljeve u Izraelu i regiji i demonstriraju sposobnost da destabiliziraju čitav Bliski istok. To nije pobjednička slika već slika frustracije.
Iran je vrlo jasno definirao teren na kojem želi voditi rat – nikako u zraku, nego na kopnu i u uskim morskim prolazima. Prije svega u Hormuškom tjesnacu, arteriji svjetske energetike. Iran tako više ne skriva namjeru: kontrola prolaza, naplata tranzita, pa čak i zatvaranje rute ako to procijeni korisnim. To nije samo vojna strategija već ekonomsko gušenje protivnika. Još opasnije, Iran sada praktično poziva Amerikance da dođu. Ne zato što ih se boji nego zato što ih želi uvući u rat koji ne mogu dobiti. Koncept “Atash be Ekhtiar” – “pucaj po volji” – daje lokalnim komandantima autonomiju da djeluju bez čekanja naredbi. To je priznanje da se priprema scenarij totalnog haosa: gerilski rat, urbane borbe, fragmentirana linija fronta. Drugim riječima – rat bez fronta i bez kraja. Takav rat Amerika nikada nije dobila u posljednjih 60 godina. Od svuda se vraćala podvijenog repa: Vijetnam, Somalija, Afganistan … i brojna druga ratišta.
Iran igra dugoročnu igru
Trump danas ima samo loše opcije. Ako eskalira – ulazi u rat koji može trajati godinama, uz ogromne gubitke i globalne ekonomske posljedice. Ako se povuče, priznaje politički poraz pred cijelim svijetom.
A njegov politički instinkt ne podnosi poraz. Zato šalje kontradiktorne poruke: čas najavljuje mir, pa onda prijeti “konačnim udarom”. Čas tvrdi da kopnene snage nisu potrebne, čas Pentagon priprema upravo takve scenarije. Ta nedosljednost nije taktika već znak unutrašnje dileme. I slabosti. Pad popularnosti u SAD-u, rast cijena energenata i sve veći otpor javnosti dodatno stežu obruč oko Bijele kuće. Rat koji je trebao biti demonstracija moći pretvara se u politički teret. Za razliku od Washingtona, Teheran ne žuri. Iranska strategija je brutalno jednostavna: izdržati. Izdržati duže nego SAD može politički podnijeti. Izdržati dok se ne slomi volja Kongresa, saveznika i demonstranta koji ovih dana masovno protestitraju protiv volunarističke politike Trumpa. Izdržati dok se protivnik ne umori. U tom kontekstu, čak i ograničena američka kopnena operacija – zauzimanje ostrva, kontrola obale – može se pretvoriti u katastrofu. Jednom kada se američke snage nađu na uskom prostoru Hormuza, postat će lahka meta za rakete, mine i dronove. Toga Iranci imaju na pretek, jer su se za ovaj rat spremali 40 godina. Drugim riječima:Amerikanci će postati taoci vlastite odluke.
Rat bez izlaza
Istina, iranski režim nije bez slabosti. Postoji realan strah od unutrašnjih nemira, od naoružanih grupa, od djelovanja organizacija poput Mojahedin-e Khalq ili monarhističkih struktura koje oživljavaju sjećanja na imperatora Rezu Pahlavija. Ali taj strah ne vodi ka povlačenju nego ka dodatnoj militarizaciji društva.
Basidž, Revolucionarna garda i lokalne milicije već su dobile instrukcije za djelovanje u urbanim zonama: očistiti teren, povući se, pa udariti iz sjene. To nije klasična vojska. To je mreža otpora.
Ono što Trump možda najviše podcjenjuje jeste globalna dimenzija ovog sukoba. Hormuz nije samo iranski problem. To je svjetski problem. Petina globalne nafte prolazi tim putem. Svako zatvaranje ili ograničenje znači lančanu reakciju: cijene, inflacija, politička nestabilnost. Drugim riječima: rat protiv Irana nije regionalni sukob. To je globalni poremećaj. Trump tako nije zarobio Iran – Iran je zarobio Trumpa. Svaki njegov potez vodi dublje u problem. Svaka eskalacija povećava rizik. Svako odgađanje produžava agoniju. I zato je ključna rečenica ove krize jednostavna i brutalna: Ako američke čizme kroče na iransko tlo, to neće biti početak pobjede nego početak poraza. Trump to, čini se, već naslućuje. Ali još uvijek nema snage da to prizna.
Autor: Akademik prof. dr. Adamir Jerković
Preuzeto sa: Bošnjaci.net
